Predsjednik splitske VeDRA-e – udruge “branitelja antifašista” – Ranko Britvić rekao je prije par godina u Jadovnom, stojeći uz Pupovca: “U ovoj istoj Lici pronađeni su posmrtni ostaci ustaških časnika koji su sahranjeni kao visoki hrvatski časnici. To nisu nikakvi časnici, to su ološi kakva im je bila i država.”
Ranko, milicioner od 1985. i dan danas ima priliku širiti sjeme zla i mržnje kroz hrvatske institucije koje su mu to i omogučile…a što je najgore sjedi s našim suborcima u splitskoj koordinaciji braniteljskih Udruga kao punoprvan član…e moja koordinacijo….
Za razliku od Ranka i njemu sličnih, mi kao iskreni dragovoljci Domovinsakog rata iz 1990. godine znamo svoj put, svoj cilj i svoje moralne obveze…naši stavovi nisu se i neće promjeniti…dok smo živi naša zadaća je širiti istinu i ne zaboraviti istu, klanjajući se za života žrtvi hrvatskih domoljuba…u slobodnoj, neovisnoj, jedinoj našoj Hrvatskoj, na čiji smo branik stali,koju smo i mi stvarali…
U ovom tromjesječju prvo smo zajedno sa suborcima iz splitske HVIDRE posjetili grob tragično preminulog predsjenika HVIDRE Andrije Bartulića- Tonija koji je udario temelj današnjoj HVIDRI i zadužio nas za nastavak puta kakvog je on zamišljao.
Položili smo cvijeće na grob prvom zapovjedniku „ škverskog bataljuna „ Stipi Bilokapiću koji je jedan od rijetkih te 1990. godine imao srca stati na branik Domovine i povesti hrvatske domoljube u neizvjesnu borbu…a danas ga se rijetki sjećaju.
Jedan od onih koji je također zadužio Hrvatsku a danas je zaboravljen i od većine svojih vojnika ( na njihovu sramotu; posebno pripadnicima Udruge 114, brigade Banoviću, Klancu, Baraču i ostalima) je i naš prvi zapovjednik 114. brigade Zbora narodne garde Ante Čatlak kojem smo i ove godine bili na grobu sa cvijećem i svijećama….i što se nas tiče, nećemo dozvoliti da njegovo ime i zasluge pokrije zlo zaborava.
Ponosno smo obilježili 33. obljetnicu osnivanja 114. brigade Zbora narodne garde, osnovane u našem „ škveru“ te turbulentne 1991. godine. Gore spomenuti akteri iz Udruge 114. brigade i ove godine su nas razočarali ne dolaskom na samo mjesto osnivanja i još tužnije ne spominjući škver i škverane kao preteću svih događaja vezanih uz 114. brigadu. Poručujemo im; „ Možete kako hoćete al nećete dokle hoćete“.
Obišli smo grobove prerano preminulih suboraca Ante Prkića u Ramljanima i Franje Lučića u Kaštel Štafiliću.
Posjetili smo i staru majku pokojnog Ante Prkića, našu Martu koja nas vjerno čeka na pragu svoje kuće u Ramljanima.
Na posljednji počinak ispratili prijatelja i suradnika, eminentnog rukometnog stručnjaka Vatrimira Srhoja s kojim smo radili projekte odgoja mladih kroz sport.
Tradicionalnim jednodnevnim druženjem nismo prekinuli tradiciju biti u Buniću kod našeg suborca Gorana Jukića nakon čega smo uz molitvu zapalili i svijeću na Ljubovu uz spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima „ Pobjednik „ .
Nezaobilazna stanica na našim putovanjima je i spomenik Zvonku Bušiću- Taiku u Rovanjskoj gdje smo se pomolili i zapalili svijeću. Nakon toga smo s ponosnom udovicom Julienne Bušić popili kavu i kao uvijek sve svoje resurse stavili joj na raspolaganje.
Na kraju ne možemo spomenuti sve one istomišljenike kojima je stalo do uređene i slobodne nam Hrvatske s kojima kontaktiramo i surađujemo, ali dr. Božu Lončara, Zvonu Đereka i predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika Marka Grubišića ne možemo preskočiti i posebno ih ovom prigodom pozdraviti.
