Onaj tko cijeni, voli i poštuje nikad ne zaboravlja. Još kao da je jučer bilo kad smo prije 25. godina gazili tada blato i potok na Ovčari kako bi došli do spomenika pokloniti se žrtvi mučki ubijene braće. Prije dvadesetak godina smo se i zarekli suborcu Vjeranu Nadovskom, vukovarskom branitelju, nakon njegovih riječi da Vukovar živim držimo mi okoji dolazimo i do dana današnjeg „ Kolona sjećanja „ i sjećanje na žrtvu Vukovara dio je našeg života.
Ponosni i zavjetovani kako nećemo dozvoliti da Vukovarska istina ikad bude zaboravljena i ove godine bili smo dio Vukovarske priče.
Kolona kao i uvijek, duga, nepregledna, puna ponosa i boli…al puna ljubavi i vjere i ono najvrijednije, mnoštvo hrvatske mladosti. To nam je znak i zalog kako nijedna hrvatska žrtva nije niti će biti uzaludna
Hodajući u tišini i ako niste bili tu, osjećate strahote koje je vukovarski čovijek podnio, a šutnja o zločinima u Veleprometu, Borovom Naselju, pa dalje preko Sotina, Čelija…..do Baćina i Škabrnje….još čvršće se upijaju u naše pore i nikada neće biti zaboravljene.
Ovu godinu posebno smo se poklonili pok. Jean-Michelu Nicolieru koji je bio zakopan metar od ruba ceste preko puta hangara na Ovčari i Velimiru Đereku- Sokolu, dvojici vukovartskih heroja koji su svojom žrtvom zadužili buduće generacije.
Naša putovanja kroz sve ove godine iznjedrile se i još nešto vrijedno…stekli smo iskrene prijatelje, rodbinu…pokumili se… i naša Vukovarska priča dobila je još čvršće temelje, od Baranje do Srijema.
Ovom prigodom svima im zahvaljujemo na iskazanoj ljubavi i pažnji i od srca ih redom pozdravljamo: Obitelj Gordana Matkovića iz Osijeka, obitelj Ilije Pranjića iz Tenje, Vjerana Nadovskog,Slavka Jurića i Marijana Rupčića iz Vukovara, Katarinu iz hotela „Dunav“ u Iloku, Iliju Poleta iz Iloka, Mirelu i Damira Fabjan iz Vinkovaca, dr. Božu Lončara i Anđelka Buzova iz Zagreba, Tomislva Grahovca iz Sinca i župnika fra Mirka Gregova i na kraju Jullie Bušić iz Rovanjske.