Nakon obilježavanja 36. godišnjice osnutka “Škverskog bataljuna”, osnovanog 16.listopada 1990. godine. Pripadnici UVDR „ Brodosplit „ s članovima obitelji tradicionalno su hodočastili Zagorjem. Domoljublje se njeguje i za njega nema odmora, a ovo su hodočašće nazvali : Zabranjena sjećanja.
Prva stanica na njihovom putu bio je Donji Macelj, spomen crkva Muke Isusove ispred koje je grob s kostima 21 svećenika i bogoslova koje su u noći 4. na 5. lipnja 1945. godine mučki pobili partizanski zločinci. Iza svetišta su guste šume koje kriju 130 neistraženih jama ili grobišta punih nevinih hrvatskih kostiju mučki pobijenih te 1945. godine. Pomolili su se i za 1162 kostura koji su 1992. godine izvađeni iz 23 jame, te vraćeni u ovaj grob jer su ukinuli odbor za istraživanje zločina u 2. svjetskom ratu. I u konačnici molitva je bila i za 500 kostura koji su pokopani 22. kolovoza ove godine, a preuzetih od slovenskih vlasti. Cvijeće i svijeće položili su Anđelko Marinović i Anđelka Čalo.
Druga destinacija je već tradicionalno zaustavljanje u Đurmancu gdje su polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća odali počast prvom poginulom hrvatskom branitelju iz Zagorja, Željku Paviću – Kalcu,koji je poginuo kao pripadnik „ Tigrova“ 22. srpnja 1991. godine u Erdutu, i to 8. dana nakon napunjene 24. godine. Cvijeće i svijeće su položili Boris Klapirić- Boća i Danijela Jerončić.
Nastavak hodočašća odveo ih je u Bleiburg. Osamdeset i jedna godina nakon bleiburške tragedije, bila je prisjetiti se jednog od najtežih poglavlja hrvatske povijesti – poglavlja koje desetljećima nije smjelo biti otvoreno, a čije posljedice hrvatska nacija nosi do danas. Na bleiburškim poljima u austrijskoj Koruškoj počeo je 15. svibnja 1945. pokolj i Križni put koji je odnio desetke tisuća života vojnika i civila, a točan broj žrtava nikada nije do kraja utvrđen. Na spomen obilježju nazočnima se obratio Goran Kosor, predsjednik udruge „ Škverskih „ dragovoljaca“ te iznio činjenicu da je po popisima stanovništva od 1931. do 1948. godine Hrvata bilo manje za 639 000 tisuća, a Srba za 170 735 tisuća…toliko o Jasenovcu…zaključio je. Cvijeće i svijeću položili su Ivica Jerončić i Tanja Kosor.
Molitve na spomen obilježjima predvodila je Anđelka Čalo.
Također u sklopu svog puta posjetili su i Maribor, te obišli stari grad uz Dravu.
Nedjelja je dan za povratak u kojoj su stali u nezaobilazni Sinac na spomenik poginulim braniteljima Sinca u čijoj su izgradnji članovi ove Udruge aktivno sudjelovali. Dunja Ezgeta i Robert Barač zapalili su svijće, riječ Božju predvodio je svečenik fra Mirko Gregov. Domaćin,im je kao i uvijek bio Domagoj Matasić, inače dijete umrlog dragovoljca Domovinskog rata, inicijator izgradnje spomen obilježja.
Put ih je odveo i do Vrela Gacke gdje se kupilo brašna, jabuka, dunja, đemova… nakon toga se otišlo na ručak u Gospić, restoran „ Javor „ s nezaboravnim ličkim ručkom i ličkim palačinkama kojeg uspješno vode Božana i Josip Valinčićvratnici iz Kanade.
Članovi ove Udruge posebno se zahvaljuju suborcu i prijatelju Željku Uvodiću, vlasniku agencije „ Putokazi- putovanja „ koji bezerezervno pomaže u organizacijama njihovih putovanja, Mariju Radiću iz „Darko Trade“ koji godinama voze ove branitelje, Dragutinu Bezjaku iz hotela „ Matija Gubec „ iz Stubičkih Toplica. Božani Valinčić, vlasnici restorana „ Javor „ na svekolikoj pažnji, Županiji Splitsko-dalmatinskoj na potpori u realizaciji ovog hodočašća.