Zadnji vikend ožujka 2022. godine gospodnje članovi naše Udruge sa suprugama i prijateljima obišli su par prekrasnih destinacija Lijepe naše i uživali u njenim ljepotama koje se zauvijek usade u pamćenje.
Prva postaja bilo je predivno modro oko izvora Cetine koje svojom velebnošću ostavlja bez daha.
Nastavilo se do Knina i njegove tvrđave. Nikakve reume, išijasi i ostale vrste kostobolja nisu zaustavile sudionike popeti se do vrha, uživati u pogledu, prisjetiti se povijesti i fotografirati se za uspomenu.
Nadalje put vodi u Smiljan i Memorijalni centar „ Nikola Tesla „ koji se dobrom organizacijom i prezentacijom predstavio posjetiteljima. Uz mnoge interesantne stvari jednu smo posebno zapamtili…njegova urna i mnogi originali nalaze se u Beogradu….pa nije Tesla tamo rođen…al, vrag su kompleksi…
Put se nastavlja do Ličkog Lešća i ugodnog hotela „ Gacka „ gdje se smjestilo i ručalo. Popodne se iskoristilo za posjete vrelima Gacke, od kojih je najinteresantnije Majerovo vrilo gdje još uvijek koriste mlinove i možete kupiti sve vrste brašna i ostalih delicija ovog Ličkog kraja.
Na toj turi imali smo i vodiče; Domagoja Matasića i njegovu Valentinu. Domagoj je inače predsjednik MO Sinac i jedan od inicijatora postavljanja spomen obilježja petorici njihovih sumještana koji su život položili na oltar Domovine. Domagoj je kratko prezentirao povijest svog Sinca uz posijet crkvi sv. Ilije.
Ono što nas je dovelo do Domagoja i Sinca jest njegov poziv za potporu i pomoć u izgradnji spomen-obilježja što smo s poštovanjem i zahvalnošću prihvatili. Napravili smo i prve konkretne korake u realizaciji tog projekta s iznošenjem naše vizije spomenika kojeg bi izradio naš suborac Ivan Pavić- Mrgud , a Domagoj je predstavio lokaciju. Nadamo se da ćemo uskoro ponosno pisati i predstaviti ovaj hvale vrijedan projekt.
Večer je pripala našem Mati Mušcu koji nas je svojom glazbom vratio u mladost te se do ranih jutarnjih sati pjevalo i plesalo. Hvala Mate!
Ujutro se krenulo za Svetište Majke Božje od Krasna iz 18. Stoljeća na prekrasnim obroncima Velebita gdje smo se mogli pomoliti i zapaliti svijeće, te ostaviti svoju poruku u knjizi dojmova; ZAHVALNI I PONIZNI ! „.
U Krasnom se posjetilo i kušaonu sira „ Runolist „ gdje se poprilično „naoružalo“ sirnim delicijama ove male sirane.
Nakon velebitskog spusta stalo se u Otočac i zapalila svijeća na spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima kojih je iz ovog kraja u Domovinskom ratu poginulo preko 120, a 250 ih je ranjeno.
Svijeću su zapalili i položili Senka Bilić, Ante Brajković i Robert Barač.
Šlag na kraju ovog predivnog putovanja začinio je dojmljiv susret sudionika sa suprugom pok. Zvonka Bušića- Taika, Juliennom u Rovanjskoj kod spomenika podignutom u njegovu slavu i čast.
Suze se nisu skrivale s obje strane. Naboj ljubavi, bratstva, poštovanja i zajedništva osjećao se u svakoj riječi, pogledu, uzdahu….
Julienne je zahvalila na posjeti i u par riječi ispričala nekoliko detalja iz njihovog zajedničkog života. Jedan je bio o Zvonku i njegovoj izjavi; „ ..znaš Julija, nikad mi nečeš bit broj jedan u životu…to će uvijek biti moja Hrvatska…“, a drugi detalj je sam spomenik i njegova autentičnost kojim Zvonko i danas poziva sugovornike na zajedničku priču. Julienne je na kraju naglasila koliko je njen Zvonko volio i hvalio branitelje te se sada sigurno zadovoljno smješka negdje gore vidjevši nas uz njegov spomenik koji nas zove na čakulu.
Inače Julienne Bušić ( djevojačko ime Julienne Eden Schulz,) američko-hrvatska prozna je spisateljica, esejistica i prevoditeljica autorica je tri romana i dobitnica nekoliko književnih nagrada.
Hvala našem prijatelju i suborcu Borisu Klapiriću- Boći koji nam je omogućio ovaj nezaboravan susret s Julienn.
Ispunjeni pozitivnom energijom sretno stigli kući. Do iduće aktivnosti- otpust !
