Za svoje 20.-to jubilarno hodočašće odabrali smo Svetište Gospe Lurdske u dalekoj Francuskoj.
Nakon svojih 19. hodočašća po Domovini od Prevlake do Vukovara, družeći se sa suborcima iz svih krajeva Lijepe naše, služenja sv. misa po Blaiburgu, Brionima, Vukovaru, Petrinji, Varaždinu, Đakovu, Iloku… za svoje 20.-to jubilarno hodočašće izabrali smo Svetište Gospe Lurdske u Lourdesu, najvećem Marijanskom svetištu.
Svetište Gospe Lurdske izabrali smo poradi posebnosti bogoslužnih aktivnosti i čudotvorne vode Lurdske koja godišnje privuče preko 6 milijuna vjernika, a imali smo potrebu moliti se za zdravlja svih nas, naših bližnjih i daljnjih s posebnom molitvom i za svoju Domovinu za koju smo se i borili još od 1990. godine.
Ponosno iza stijegova voljene Hrvatske i naše Udruge iza Gorana Kosora– predsjednika hodočastili su ostali dragovoljci Domovinskg rata; Anđelko Marinović, Ivan Čalo, Vlado Vuković, Damir Pučić, Ivan Budimir- Bekan, Damir Tomaš, Zdravko Malkić, Ivica Čilaš, Branko Jelavić, Ilija Živaljić, Stjepan Burger, Mate Renić te Jadranka i Mario Simunić. Uz ostale hodočasnike na putu su bile Anka Drnasin, majka pok.Jasena Drnasina, jednog od najmlađih junaka Domovinskog rata i Nediljka Vuletić supruga pok. Mate Vuletića koji je poginuo junačkom smrću u akciji „ Zima 94 „, čije se ime nalazi i na spomen obilježju u „ Parku hrvatskih mučenika „ u Brodosplitu.
Na ovom višednevnom putovanju uz Lurdsko svetište u kojem smo imali čast slušati misu u samoj špilji ukazanja te prisustvovati internacionalnoj misi u podzemnoj bazilici sv. Pija X koja ima 12 000 m2 i može primiti preko 30 tisuća vjernika, sudjelovali u večernjoj procesiji sa svijećama posjetili smo i Padovu. Obišli smo baziliku sv. Ante Padovanskog gdje je služena sv. misa te Svetište svetog Leopolda Mandića i na kraju stali smo i u Rijeci gdje se služila sv. misa i u Svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci.
Kao suorganizator našeg putovanja, svečenik koji godinama prati svoje„ škverske dragovoljce „ na hodočašćima i svim njihovim aktivnostima, a kojeg od srca zovemo svojim dušebrižnikom, putovao je i don Vjenceslav Kujundžić. Don Vjenceslav kao svećenik i domoljub, u ime vjere, robijao je za vrijeme komunizma i nije bilo boljeg vođe puta koji se bezrezervno svom svojom dušom i bićem prepusti svojim vjernicima u riječi i molitvi. Don Vjenceslav najbolje opisuje ovo hodočašće u Francusku gdje nema kraja rijeci vjernika iz tko zna koliko zemalja svijeta, riječima:“ …nitko nikoga ne razumije, a, opet , svak svakoga razumije…i svak svakoga voli….“
Goran Kosor na kraju putovanja zahvalio je svima na toleranciji, poštovanju i poniznosti, a sam kaže : „ Puni,ispunjeni vjerom, ufanjem i ljubavlju vraćamo se kući i dalje širiti mir, ljubav i posebno odanost Domovini koju smo sami stvarali, što nam je jedna od važnija zadaća. „
Da bi izvještaj bio potpun posebno zahvaljujemo Mario Radiću i Ivi Šariću svojim vozačima iz Darko tradea koji su 4000 km odvozili maksimalno sigurno i odgovorno, kao i mladom osamnaestogodišnjem hrvatskom domoljubu i vjerniku Antoniu Škodi s Paga koji je tijekom cijelog putovanja bio na usluzi svim hodočasnicima, a svojim ponašanjem može biti primjer vršnjacima kako se poštuje i voli.
