- Možemo nasloviti naše 22 hodočasno druženje kojeg smo prije par dana sproveli u djelo obišavši
- Zagorje,Graz, Liku i Rovanjsku.
Uz već poznata lica i par novih prepun bus krenuo je iz Splita prema Đurmancu kojeg na našim putovanjima ne zaobilazimo. Ne zaboravljamo našeg suborca Željko Pavić Kalc koji je poginuo 22. srpnja 1991. godine u Erdutu, samo 8 dana od svog 24. rođendana. Bio je prvi poginuli hrvatski branitelj iz Zagorja, poginuvši u odorama slavnh Tigrova. Cvijeće su položili i svijeću zapalili Senka Bilić i Damir Tomaš.
Samo par kilometara dublje u Macesljskim šumama, koja prekriva još 130 neistraženih jama punih nevinih kostiju Hrvata koji su partizani pobili nakon završetka 2. svjetskog rata u lipnju 1945. Žana Kralj i Božo Dujmović položili smo cvijeće i zapalili svijeće na zajedničkom grobu za 1162 kostura koji su 1992 godine izvađeni iz 23 jame, te vraćeni u ovu grobnicu jer je ukinut odbor za istraživanje zločina 2. svjetskog rata nakon samo 2.mjeseca postojanja, te izmolili riječ Božju pored spomen crkve Muke Isusove, koja u istom grobu čuva i kosti 21 svečenika i bogoslova koje su u istoj noći s 4. na 5. lipnja 1945. godine mučki pobili partizanski zločinci.
U hotelu „ Matija Gubec“ u Stubičkikm Toplicama dočekao nas je naš stari poznanik i prijatelj Dragutin Brezak i zaželio ugodan boravak u njihovom hotelu.
Subotu smo ostavili za relaksaciju obilaskom poznate tvornice čokolade Zotter probavši stotine njihovih proizvoda i šetnju Grazom po raznim osnovama.
Nedjelja je dan za povratak kući u kojoj smo imali vremena stati u Sinac na spomenik poginulim braniteljima Sinca u čijoj smo izgradnji aktivno sudjelovali, Jelena Petrušić i Robert Barač položili cvijeće i zapalili svijće. Naš domaćin, Domagoj Matasić, inače predsjednik MO Sinac i dijete umrlog dragovoljca Domovinskog rata, inicijator izgradnje spomen obilježja pozdravio je okupljene i pozvao na okrijepu.
Obišla su se i vrela Gacke, kupilo brašno iz njenih mlinova, ručalo kod suborca Željka Laškarina u hotelu Gacka u Ličkom Lešću te se krenulo put mora.
U Rovanjskoj nas je dočekala Julie Bušić, zahvalila se na dolasku te smo se zajednički nakon paljenja svijeće i molitve, koju je predvodila Marijanka Klapirić, kod spomenika Juliinom suprugu, domoljubu i hrvatskom mučeniku Zvonku Bušiću Taiku i fotografirali za uspomenu.
U Split smo se vratili s više ljubavi i poštovanja nego smo krenuli, dostojanstveno kako i prilići jednoj velikoj obitelji.